1. Drži se svog plana 2. Jedan time frame 3. Jedno tržište 4. Jedan signal 5. Jedan ugovor 6. Odredi svoj rizik pre ulaska u poziciju 7. Postavi stop odmah po ulasku u trade 8. Odredi izlazak iz trejda pre ulaska u isti 9. Zapiši sve karakteristike svakog trejda
Dva do četiri od ovog plana su stvar prostog izbora, nema šta da se mnogo priča. Broj jedan govori za sebe, ako se nedržiš plana tačno, kad nešto krene po zlu, nećeš biti u mogućnosti da analiziraš problem.
Moraš se odnositi prema trgovini kao prema svakom poslu a ne kao prema video igrici u kojoj očekuješ da pobediš. Držeći se svog plana, ostajes fokusiran na trejd, bez obzira šta se dešava. On ti daje okvir i referencu za dalje planiranje i uspešnost u sledećem istom „set-up“-u.
Kada ponoviš trejd sa uspehom, dobijaš nešto što novac nemože da kupi:psihološki kapital!
Trgovina nije veština, to je bitka u kojoj učestvuješ, bitka između „bikova“ i „medveda“, bitka između kupaca i prodavaca, između gore i dole.
Tržište se nikada ne menja, samo se menja tvoja percepcija istog.
Tvoj trejding plan te drži fokusiranog na tvoje reakcije na tržište i udaljava te od igara koje kreiraju pohlepa i strah.
Korišćenje jednog time-frame-a eliminiše konfuziju koja nastaje oprečnim i konfliktnim signalima.
Stvar je ličnog izbora koji time frame ćeš odabrati? Time frame koji ti najviše odgovara je onaj koji najčešće daje set-up-ove koji odgovaraju tvom stilu trgovanja.
Time frame koji je mnogo brz je klasičan problem. Ono što je sigurno: ako ti neodgovara, menjaj!
Petominutni je najverovatnije i najpopularniji, bar pomaže da se stvori samopouzdanje jer ti daje 3-4 minuta za odluku hoćeš li u poziciju ili ne.
Svako tržište ima neke karakteristike svojstvene samo njemu, i proučavanje, upoznavanje istog dovodi do toga da vec otprilike znaš šta možeš očekivati u raznim situacijama, iskusno izbegavajući brzoplete ulaske zbog, na primer: divergencija, ili CCI daje signal,itd... nego ostaješ veran svom planu.
Za početnike ima dovoljno brokera(nećemo reklamirati nikoga) koji daju mogućnost demo trejdinga a posle mini računi omogućavaju da se oprobate sa pravim novcem nerizikujući puno (250$US)
Učenjem, tvoje trejdovanje postaje polako profitabilno, znaćeš tačno kako da iskoristiš određene mogućnosti, praktično primenjujući svoj plan.
Čuo sam da kažu da ako možeš da trguješ jedan valutni par, možeš i dva. Verujem da je moguće, ali isto tako verujem da ako trguješ jedan par, nemožeš da trguješ dva. Moje pitanje je:“ Zašto duplirati rizik i svoj psihološki kapital“?
Zapamti, ovo nije video igrica. Izgubiti 30 pipsa po trejdu na četiri valutna para i ostvariti isti profit sa četiri lota na jednom paru je čista sreća!!
Možda će ti i poći s vremena na vreme da uradiš tako nešto, ali ukupno, to nedoprinosi stvaranju samopouzdanja, fokusiranja i psihologije trejdovanja.
Ne postoji taj pojam kao što je srećni trejder!
Moraš odrediti koliko si spreman da rizikuješ pre nego što uđeš u poziciju.
To nije nikakva svemirska, komplikovana matematika. Prosto, moraš znati koliko si spreman da trpiš kad je tržište protiv tebe i kada ćeš izaći, kolika je tvoja tolerancija i prihvatanje rizika.
Razlozi da odrediš rizik pre ulaska u poziciju nije samo da sačuvaš kapital u gubitnoj poziciji, nego da zadržiš svoj mozak daleko od varijante „nadanja“
Kada zatvoriš negativan trejd, drži se svojih pravila (plana), što podrazumeva da si prihvatio (planirani) gubitak i da si u pozitivnom modu, čekajući sledeći signal za ulazak u poziciju.
Obrnuto, ako nemaš pravila trgovanja, svaki gubitak će te ostaviti zbunjenog da si ti žrtva ludog tržišta. To stvara bol! Bol će uzrokovati da tvoj psihološki kapital nestaje sa tvog mentalnog računa. Stop je esencijalni deo trejdovanja.Niko nezna kada će jedan divan trejd koji ide u tvom pravcu da dobije ogroman spike u kontra smeru, čisteći sve na svom putu. Kao trejder, znaš da je sve moguće!
Po ulasku u poziciju, možeš staviti stop 10-30 pipseva ispod/iznad pozicije, zavisno od tvog plana i prihvaćenog rizika. Ako je trejd krenuo u tvom smeru pa se posle toga okreće protiv tebe, možeš izaći pre nego što udari u stop, možeš izaći sa pola pozicije i ostvariti deo profita, ili pomeriti stop na ulaznu cenu i svesti rizik na nulu. Sve ove odluke isključivo zavise od tvoje tolerancije prema riziku.
Verovatno nema ništa tako demoralizujuće kao što je dobitna pozicija koja se pretvara u nulu ili gubitak. Izlazak iz pozicije takođe moraš da odrediš, i mora da bude u planu koga se držiš.
Naravno da neću sad da Vam govorim o mehaničkim aspektima ulaska i izlaska iz pozicije jer su to odluke koje su duboko individualne, ali zapisivati, t.j. imati sve svoje trejdove na papiru, omogućava ti da ih vrlo pažljivo analiziraš, ne samo izgubljene, nego i dobitne. Pored kompijutera mora da ti stoji papir na kome su svi detalji jednog trejda, ulazak, stop, izlazak, odnos profit:rizik, stanje indikatora,itd.., sve što je relevantno za taj trejd.
Ceo plan je temelj na kome gradiš most svog neiskustva kao trejdera prema intuitivnom znanju šta bi moglo da se dogodi pre nego što se dogodi. “najverovatnije“!!
Kao trejderi neznamo završetak dok se ne dogodi. Trejding plan je pokazatelj zdravlja trejdera, kao što je finansiski izveštaj korporacije pokazatelj njenog zdravlja.
Biti fokusiran i držati se svog plana donosi neophodi psihološki kapital i gradi samopouzdanje neophodno za opstanak trejdera na tržištu.
Dobra ideja je da blizu imaš sve telefone svog brokera ili kompanije preko koje trguješ, internet provajdera za „emergrncy“ slučaj, nestanak struje ili interneta da možeš alternativno (telefonski) da zatvoriš poziciju koju više nekontrolišeš.
Srećno trgovanje! |
Comments
2008-06-1916:47:33 Poštovana gospodo,
Veoma sam zainteresovan kako sam da naučim tako i da upoznam pravog treidera.
Voleo bih da investiram u gore pomenuto samo uz nečiju pomoć i dogovor.
Veliki pozdrav ,
Branko